Svježe vijesti:

Opcija block ne postoji u stvarnom životu. Srećom, instagram i facebook je omogućavaju.

 


Esma Mukić je na svom facebook nalogu podijelila post kao jedan oblik iskazivanja iskrene žalosti zbog osam mladih ljudi stradalih u požaru, koji se dogodio u blizini Posušja. Nedugo nakon toga javio joj se jedan mladić i pitao kako može to da objavi, obzirom da su ti mladi bili hrvatske nacionalnosti. Pričao je o ratu, o tome kako „oni“ njih nisu uopšte sažalijevali.

„Nisam ni završila misao o tome kako meni nacionalnost nije bitna, a primijetila sam kako više ne mogu da šaljem poruke tom korisniku. Pogodite šta? Blokirana sam.“

AUTOR: Erna Šahbazović

Nije neuobičajeno da ljudi ispoljavaju različite negativne emocije i stavove prema svojim neistomišljenicima, a pogotovo ne u 21. vijeku kada, s pojavom interneta kao medija, dobivamo mogućnost selektivnog pristupanja informacijama. Mogućnost pristupa različitim vrstama sadržaja i njegove diseminacije enormnim brzinama doveli su do situacije da svaki pojedinac danas ima mogućnost iznošenja vlastitih stavova i mišljenja, najčešće posredstvom društvenih mreža. Obzirom da psihologija tumači čovjeka kao kompleksno biće, a njegov ego ideal ga predstavlja kao idealnog pojedinca, donekle je razumljivo zašto na svojim društvenim mrežama taj isti pojedinac u velikom omjeru okuplja istomišljenike.  Brojni su faktori koji dovode do „koncentracije“ istomišljenika na jednom nalogu društvenih mreža. Među najdominantnije svakako bismo mogli izdvojiti potrebu za potvrdom svojih stavova i mišljenja - kaže Lejla Turčilo, redovna profesorica na odsjeku za komunikologiju Fakulteta političkih nauka u Sarajevu, te dodaje da zbog toga bivamo zatvoreni u tzv. eho komore u kojima uopšte ne tražimo druga mišljenja, već samo odjek svog stava u drugim ljudima i njihovim mišljenjima. To je izraženo u tolikoj mjeri da neki pojedinci na društvenim mrežama ne prate nikoga osim ljudi koji razmišljaju isto, ili barem slično kao oni.

 

Brusimo li svoje komunikacijske vještine?

U anketi sprovedenoj nad 72 korisnika instagrama i facebooka njih čak 18% na svojim društvenim mrežama prati isključivo svoje istomišljenike, a oko 16% njih je izjavilo da otprati odnosno blokira određenu osobu nakon dolaska u sukob mišljenja s njom. Mi, čak i kada dobijemo različite informacije, mi ih selektivno pratimo, birajući samo one koje se uklapaju u naš narativ i naše viđenje stvari. To se svakako, nastavlja profesorica Lejla, odražava negativno na čovjekove komunikacijske vještine, odnosno na izvjestan način nas unazađuje. Ljudi sa kojima se slažemo ne traže od nas da iznosimo argumente, da “brusimo” svoje komunikacijske vještine i sa neistomišljenicima se prosto, ne komunicira.  Ili se možda ipak komunicira, ali pod drugim identitetom. Nešto malo manje od polovine anketiranih učesnika, tačnije njih oko 47% nema tendenciju da vodi rasprave sa neistomišljenicima na društvenim mrežama isključivo pod svojim imenom i prezimenom. Takvo skrivanje iza drugog identiteta samo potvrđuje psihološku tezu koja kaže da naš ego vapi za željom da budemo uvijek u pravu, pa i ako se desi da nismo u pravu - nema veze, to svakako nismo pravi mi.

 

Gdje će nas to odvesti?

Koliko daleko možemo stići danas ne stupajući u kontakt sa neistomišljenicima, ili stupajući skrivanjem svog pravog identiteta? Kako velika većina anketiranih učesnika nikada nije podijelila na socijalnim mrežama bilo kakav sadržaj koji su objavili njihovi neistomišljenici, to je jasan pokazatelj zatvorenosti za konstruktivnu i argumentovanu raspravu, jer će većina njih radije izbjegavati „rizik“ da im se neko suprostavi, nego li shareovati nešto sa čime se ne slažu i objasniti zašto se ne slažu. A to se neće odraziti samo na naše komunikacijske vještine. Okruženost istomišljenicima i boravak u zoni komfora najveći, najduži i najintenzivniji utjecaj ostavlja na naš lični razvoj.  Ona nam sužava sposobnost da testiramo svoje ideje i stavove. Kada smo u komunikaciji sa istomišljenicima mi ne rastemo, ne mijenjamo se i ne učimo - završava profesorica Lejla, a informacije koje bi nam osoba drukčijeg stajališta ponudila kao argumente, a za koje bivamo uskraćeni, krucijalne su za naš rast i razvoj.

Komuniciranje sa neistomišljenicima svakako ne važi za najlakšu stvar na svijetu, ali su brojni njegovi benefiti. Izlaskom iz zone komfora i zone, u ovom slučaju, „virtualne udobnosti“ zasigurno ćemo sami sebi obezbijediti veću produkivnost, proširiti svjetonazore i ojačati psihosocijalne vještine, iz kojih kao da vrišti „mogu više i učinit ću više“.