Adem M

Adem-Mahovki

Svježe vijesti:

San o vlasti DF-u postao noćna mora


Piše: Rasim Belko

Željko Komšić, predsjednik Demokratske fronte zasigurno nije ni sanjao da će mu petak, 13. decembar 2019. godine biti jedan od najnesretnijih i najbaksuznijih dana u političkoj karijeri. 

Komšića i DF taj dan je koštao mnogo više nego one koje su u koaliciji sa SDA i SBB krenuli rušiti u Kantonu Sarajevo. Istina, Fronta je dobila poziciju ministra u Državnoj vladi i ušla u novu Vladu Kantona Sarajevo. 

Ali su na nivou Federacije ostali u zapećku političkih procesa. Dragan Čović ih je, političkom principijelnošću kao rijetko kada, obrisao s političke scene Federacije BiH

Zapravo, Čović je u saradnji s Bakirom Izetbegovićem odstranio Komšića i DF sa svih sastanaka na kojima se nešto dogovara i odlučuje. Demokratska fronta ostala je bez fotelja u Vladi Federacije, a istovremeno su primorani izglasavati ono što dogovore ministri HDZ, SDA i SBB. 

Zbog toga su se Komšić i DF našli u procjepu iz kojeg naprijed ne mogu, a nazad ne smiju. 

Već smo naveli da je Čović rampa za daljnje djelovanje DF-a na državnom i federalnom nivou. 

Nazad pak ne smiju jer su odstupnicu srušili rušenjem Vlade KS. Zato bi povlačenja iz tala sa SDA i SBB značilo put u političku arhivu. 

Pogrešna računica

Komšić je u stilu lošeg kockara sve karte stavio na Program reformi i još jednu igru na nacionalni interes. Sve što se poslije desilo, Komšiću i njegovoj stranci skratilo je manevarski prostor. 

Iako je ekspresno u Brisel poslao Program reformi, objava stenograma sa sjednice o tom dokumentu, ponašanje Milorada Dodika i neohrabrujuće izjave iz SDA poništili su ono što je lider DF-a planirao dobiti. 

A planirao je da pričom o zaslugama za deblokadu puta BiH u NATO ublaži žestoku reakciju njegovih birača na ulazak u koaliciju Petak 13. 

S druge strane, koalicioni partneri DF-a su zahvaljujući pogrešnoj računici Komšića ovladali vertikalno od vrha do dna. I pitanje je kakvi će biti odnosi u ovoj koaliciji. 

Kad porastu apetiti?

Posljednjih sedmica nisu rijetke informacije o odlasku članova pa čak i kompletnih odbora iz DF-a. Očito su neki shvatili da DF neće biti vladajuća stranka i da je samo iskorištena kao privjesak onih koji u stvarnosti vladaju i odlučuju. 

Mnogi, očito razočarani činjenicom da Demokratska fronta još zadugo neće biti akter u federalnoj vlasti, gdje im je i najveći potencijal bitisanja, bježe glavom bez obzira. Jer, apetiti su znatno skočili nakon Petka 13, ali su se brzo raspršili.

Kadrovi Demokratske fronte shvatili su da su sve manje šanse da u skorije vrijeme dođu na ministarske, savjetničke, pomoćničke i druge pozicije. San o vlasti postao je noćna mora. 

Izlaz ili bolje rečeno ulaz za nastavak političkog djelovanja mnogi DF-ovci su pronašli u onom što se trenutno nudi kao alternativa Fronti. 

Borba počinje, vojska u rasulu

Vojnici Demokratske fronte i Željka Komšića očito su shvatili da se odjednom nalaze u organizacijskom rasulu. Bez učešća u izvršnoj vlasti upitna je i finansijska stabilnost Demokratske fronte, a bez toga upitan je rezultat na Lokalnim izborima, koji će biti organizovani na izborima. 

Mnogi su još nakon koalicijskom sporazuma Demokratsku frontu vidjeli u rangu Stranke za BiH. Nekako su im se političke sudbine poklopile, a pojela ih ista ala imena SDA. 

Situacija se pak može promijeniti, ali za tu promjenu potrebna je i mudrost i hrabrost. Koalicija SDA – HDZ uz SBB bila bi u velikim problemima odluči li Demokratska fronta istupiti iz parlamentarne većine. 

Zafalilo bi ruku u Predstavničkom domu FBiH, što bi uz ionako problematičan Dom naroda stvorilo nepremostiv problem SDA-u i HDZ-u. 

To je vjerovatno i jedina opcija da Demokratska fronta natjera HDZ na formiranje vlasti u Federaciji, a time i spasi što se spasiti može i preživi političko blato u koje se uvukla. 

Smije li Komšić povući taj potez ostaje da se vidi, ali u slučaju da takvo djelovanje izostane, Demokratska fronta otići će u historiju kao stranka koju je pojela pogrešna računica i vještica Petka 13. 

A s obzirom na broj iznevjerenih možda je prošlost i zasluženo mjesto. 

Izvor: SodaLive.ba