Svježe vijesti:

SJEĆANJE U KOME ĆE SE MNOGI PRONAĆI - Priča iz srca koju vrijedi pročitati!?


Znam ja da će se naći i oni kojima će "pritisak skočiti" ali ja koristim prava pisanja, bez vrijeđanja bilo koga niti omalovažavanja bilo koje države niti sistema, bez vrijeđanja bilo koje stranke, bilo kog čovjeka... bilo koje vjere i religije! Volim ja svoju BiH onako kako se voli vlastita država i zemlja ali bih se večeras rado "vratio" sa par riječi u prošlost u kojoj je današnji dan obilježavao rođendan jedne države.... koju sam volio i za kojom i sada žalim!
Žalim za onim danima kad su svi gradovi bili naši, i Titovo Velenje, i Titov Drvar, i Titova Mitrovica, i Titov Veles... Titograd! Žalim za onim danima kada je sreća vladala Srebrenicom, Vukovarom, Ahmićima, kada se Sarajevo nije dijelilo na Istočno i naše, kada je naš Mostar bio i na zapadu i istoku..... Žalim za onim vremenom kada se naša Spreča ulivala u našu Bosnu, naša Bosna u našu Savu a Sava u Dunav.... i sve naše!
Žalim za vremenom kada je Triglav bio povezan sa Đevđelijom a Ploče sa Mokrinom! Ako neko ne zna, sve to jedna zemlja bijaše! I bijaše naši i Leb i Sol, i Makadam, Indeksi... i Parni valjak. Naš bijaše i Đole i "Računajte na nas"! Naši su bili i Ambasadori i "Zemljo moja"! Ni to niste znali?
Naši su bili i nepovratni krediti ljudima u nevolji, i beskamatni krediti i kasa uzajamne pomoći! Naše bijaše i socijalno i zdravstveno osiguranje za sve.... bez mita u bolnicama! Naše su bile i redovne penzije penzionerima i besplatne vozne karte za školarce.... Bilo je!
Bila je jedna država sa pasošom sa kojim si nesmetano mogao u SVE zemlje svijeta bez vize! Nikad to niko nije imao. Svijet se klanjao toj zemlji!
Bili smo zemlja vodilja najjačoj mirovnoj sili na svijetu, nesvrstanim zemljama! Vojno, četvrta sila u Evropi!
Međutim.... imali smo i sjeme korova koje se ranije nagomilalo u zemlji i čekalo pogodan momenat da suze naroda poteku za VOĐOM i nakvase zemlju da korov naraste i prekrije tu ljepotu.....
Kritikujte ako hoćete.... ja ću opet one lijepe momente da presaberem, da se sjetim svih naših, poštenih, iskrenih.... I Zorana i Mirsada, i Ivice i Draženke, i Osmana.... i onih sijela po parkovima uz zvuke Cicijeve gitare, i radnih akcija i onih vojnih akcija kada sam branio granicu negdje u Ohridu i Labuništima...... jaaaaa, i tamo je bila moja zemlja!
Evo.... i večeras Fatiha jednoj zemlji u kojoj :"Nigdje toliko algi
Kao u uvali moga djetinjstva,
Konji nesedlani!
Dođi prijatelju,
mi smo na Balkanu,
u Jugoslaviji....."
Na žalost.... nismo više tu... rasuše nas po svijetu. Samo sjećanja ostaše!

Fahrudin Ćosić