Svježe vijesti:

KO VODI DANAŠNJI SDP? - Pogledajte profesionalne biografije Mašića, Magazinovića i Čengića


Za trio Sašu Magazinoviću, Damira Mašića i Irfana Čengića njihov politički mentor i tvorac Zlatko Lagumdžija svojevremeno je ustvrdio da od biografije imaju JMBG. Provjerili smo koliko u navedenom ima istine. U nastavku možete pročitati biografije tri SDP-ova musketira. Iako smo se trudili navesti sve bitne informacije vezane za njihovo obrazovanje i profesionalni angažman, sve je stalo u nekoliko redova. I to jedva.


Damir Mašić


Kako ponosno ističe, od 2000. do 2003. radio je kao voditelj na NTV Hayat. Godine 2001. kao zamjena za svog kolegu ušao u Parlament FBiH. U Parlamentu ostao do 2011., kada je imenovan za federalnog ministra obrazovanja. U Parlament FBiH ponovo ušao 2014.. I danas je tamo.


Saša Magazinović


Izabran je za poslanika u Skupštini Kantona Sarajeva 2006. godine. Istovremeno je bio i delegat u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH, što je bilo njegovo prvo zaposlenje. Osvojio je mandat u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH 2010., i obnovio ga 2014. i 2018. godine. Diplomirao 2010. u 33. godini na Mašinskom fakultetu u Sarajevu, mada je studij započeo u Zenici. Za njegovu diplomu velike zasluge pripadaju bivšoj zastupnici SDP-a u Parlamentu BiH,  Nermini Uznunović-Zaimović, inače profesorici na Mašinskom fakultetu u Zenici te Harisu Luliću, bivšem SDP-ovom ministru saobraćaja koji je profesor na Mašinskom fakultetu u Sarajevu. Profesor Lulić je inače vjenčani kum Saše Magazinovića!


Irfan Čengić


Godine 2012. izabran za vijećnika u OV Stari Grad. Tu ostao do 2018. kada je izabran u Parlament FBiH. Muku mučio sa završavanjem fakulteta, a tvrdi da je u međuvremenu stekao diplomu pravnika na izvjesnom privatnom fakultetu u Banjoj Luci.


KO JE EDIN DELIĆ: Kandidatu za predsjednika SDP BiH zamjeraju što je “tek došao u Partiju”, a ne znaju istinu


Načelnik općine Lukavac (uskoro i grada op.a.), prof. dr. Edin Delić, kandidat za predsjednika SDP BiH, rođen je 14. februara 1966. godine u Poljicu, opština Lukavac. Osnovnu i srednju školu završio je u Lukavcu, a rudarski fakultet upisuje 1984. godine.

Profesionalno je zaposlen na Univerzitetu u Tuzli kao redovni professor na naučnoj oblasti “Geookolinski inženjering”.

Kao student objavio je prvi rad na međunarodnom simpozijumu u Moskvi novembra 1989. godine. Godine 1987. izabran je za demonstratora, a od 1987. do 1989. obavljao je dužnost studenta prodekana. Diplomirao je 1990. godine na Katedri za ventilaciju, sigurnost i ekologiju. Odmah po okončanju studija zaposlio se na Rudarsko-geološkom fakultetu Tuzla kao saradnik-istraživač, a od 1992. godine kao asistent-pripravnik na predmetu “Provjetravanje”, odnosno “Ventilacija rudnika”. Postdiplomski studij upisao je na Rudarskom fakultetu Tuzla 1991. godine.

Od maja 1992. do decembra 1995. godine bio je pripadnik Armije R BiH, a po završetku rata vraća se na Rudarsko-geološko-građevinski fakultet Tuzla.

Magistarski rad odbranio je 1998. godine na Rudarsko-geološko-građevinskom fakultetu u Tuzli, a doktorsku disertaciju 06. septembra 2002. godine na RGGF Tuzla.

Od 2002. godine radi kao docent na naučnoj oblasti „aerologija i sigurnost“. Izvodio je nastavu na više predmeta na dodiplomskom i postdiplomskom studiju. Bio je mentor na izradi 4 magistarska rada i nizu diplomskih radova, kao i predsjednik ili član komisija za odbranu doktorskih, magistarskih ili diplomskih radova. Obavio je više studijskih i specijalistčkih boravaka na naučno-istraživačkim institucijama u inostranstvu. Školske 2003-2004. godine boravio je 8 mjeseci kao „Fulbright visiting scholar“ (Fulbright gostujući profesor) na univerzitetima West Virginia University (Morgantown, West Virginia USA) i Colorado School of Mines (Golden, Colorado, USA). Tokom boravka u SAD obavio je istraživanje na temu Computer Application in Mining Operations (Primjena računara u rudarstvu).

Godine 1999. boravio je na 3-mjesečnom stručnom usavršavanju u Japanu na institucijama i u organizacijama: JICA (Japanese International Cooperation Agency) Tskuba, NIRE (National Institute for Resources and Environment) Tsukuba, Hokkaido University Sapporo, Kyushu University Fukuoka, Taiheyo Coillery Kushiro, Ikeshima Coal Mine, Wakamatsu Experimental Power Generation Station, Kyushu Mining Rescue Center i drugim.

U periodu 2004-2008. obavio je niz kraćih stručnih boravaka na stranim univerzitetima: Central Mining Institute Katowice (Katowice, Poljska), University of Arizona (Tucson, SAD), Pennsylvania State University (State College, SAD), Cork College University (Cork, Irska), University of Girona (Girona, Španija), University La Sapienca (Rome, Italija), University of Gratz (Gratz, Austrija), Economic University Wien (Wien, Austrija), Suez Canal Univesity (Ismailia i Suez, Egypt), Technical University Munich (Munich, Njemačka), Univerzitet u Ljubljani (Slovenija).

Od 2006. do 2009. godine obavljao je na Univerzitetu u Tuzli dužnost Voditelj ureda za osiguranje kvaliteta, a od 2009. do 2010. bio je vršioc dužnosti prorektora za naučno-istraživački rad.

Od 2005. Do 2009. godine bio je predsjednik Sindikata visokog obrazovanja Tuzlanskog kantona i potpredsjednik Sidnikata srednjeg i visokog obrazovanja, odgoja, nauke i kulture BiH.

Predavao je na više stranih institucija, među kojima treba posebno istiknuti Univerzitet u Bolonji u okviru postdiplomske edukacije u oblasti prirodnih hazarda, Colorado School of Mines u oblasti rudarstva u BiH i West Virginia University.

Objavio je četiri knjige i niz naučno istraživačkih radova u zemlji i inostranstvu. Učesnik je ili rukovodilac na nizu projekata, među kojima treba posebno istaknuti projekte finansirane od strane Europske unije (Tempus), NATO (Science for Peace) i UN (Quality Assurance HE).

Član je redakcijskog odbora žurnala u oblasti rudarstva “Mining and Mineral Engineerging” i niza profesionalnih institucija. Posjeduje europski certifikat za edukaciju u oblasti energetske efikasnosti, a na listi je međunarodnih eksperata za energetsku efikasnosti i investicije i u borbi protiv klimatskih promjena. Bio je član Tehničkog komiteta BAS/TC 53 za fluide u okviru Instituta za standardizaciju BiH.

Aktivno govori engleski i ruski jezik.

Mnogi članovi i simpatizeri SDP-a ne znaju za gore navedenu impozantnu akademsku karijeru, a još manje za prava obespravljenih radnika za koje se borio i bori unazad godinama. Svjedoci smo da boje socijaldemokratije brani na ulicama, a ne na selfi fotografijama pored slike Josipa Broza Tita. Sjećaju se učesnici i velikih demonstracija iz 2014. godine u Tuzli da je i Edin Delić svakodnevno bio prisutan. Ne može se zaboraviti ni izjava tadašnjeg premijera FBiH i predsjednika SDP BiH Nermina Nikšića koji je demonstrante etiketirao kao narkomane kod kojih je zaplijenjeno 12 kg spida.

Nego, da se vratimo i na sam povod zbog kojeg smo i krenuli sa pisanjem ovog teksta. Objavom kandidature prof. dr. Edina Delića, komentatori na društvenim mrežama i portalima, Delića kao predsjednika stranke ne vide iz razloga jer je u stranci par godina.

Tu činjenicu kao nerelevantnu možemo uzeti iz više primjera.

Predsjednik Vlade Republike Makedonije Zoran Zaev, bio je načelnik općine Strunica. Njegov put od načelnika općine do predsjednika Vlade trajao je malo duže od tri godine, što znači da vrijeme nije presudni faktor kada imate čovjeka od povjerenja naroda, da može izvršavati odgovornu funkciju.

U borbu za bolji Lukavac, prof. dr. Edin Delić je krenuo kao nezavisni kandidat, da bi mu nakon pobjede nad dugogodišnjim vladarima lukavačkim SDA, prišli iz SDP-a i lobirali da uđe u stranku. Pobijedivši na izborima, kao i na opozivu, na kojima je izborni rezultat poboljšao za 308%, u protekle dvije godine preporodio je Opštinsku organizaciju Lukavac, kao i samu Općinu Lukavac. Delić dolazi iz tima koji zna pobjeđivati, na što smo se uvjerili i na zadnjim Opštim izborima na kojima je SDP u Tuzlanskom kantonu donio 37% ukupnog broja glasova SDP-a u državi, ali ni to nije dovoljno da trenutno rukovodstvo dopusti napredak Tuzlanskog kantona.

Godina je 2010., tačnije mart 2010. godine. U bašti kafića Robne kuće Tuzlanka, prof dr. Edin Delić, zajedno sa prof. Zlatanom Begićem, državnim zastupnikom ispred DF-a, ponudili su se tadašnjem članu SDP-a primarijusu prof. dr. Zlatanu Fatušiću na raspologanje Opštinskoj organizaciji Tuzla. Sa tom informacijom, Fatušić odlazi u OO Tuzla i čelni ljudi koji danas podržavaju Nikšića, nisu ih htjeli ni primiti u stranku. Možemo li kao razlog uzeti da se plaše pametnijih, kvalitetnijih osoba od sebe, da su se zabrinuli za svoje pozicije?

Poslije i tog događaja i godina koje su prošle prof. dr. Edin Delić opet brani boje socijaldemokratije, SDP-ovac je sa rezultatima, za razliku od sadašnjeg rukovodstva koje se na funkcijama nalazi zahvaljujući kompenzacijskim listama.

Nadamo se da će članovi SDP-a prepoznati potencijal, te da će na čelo SDP BiH doći čovjek koji ima jasnu formulu uspjeha.

Izvor: Regional.ba / slobodna bosna