Svježe vijesti:

LUKAVAC JE NEPRIHVATLJIVO ZAGAĐEN GRAD, TO SE MORA MIJENJATI, ALI NAM NEĆE POMOĆI PAROLE I PAUŠALNE OCJENE


OCJENA KVALITETA ZRAKA...

LUKAVAC JE NEPRIHVATLJIVO ZAGAĐEN GRAD, TO SE MORA MIJENJATI, ALI NAM NEĆE POMOĆI PAROLE I PAUŠALNE OCJENE

Danas čitam informaciju o "uznemirenju građana općine Gračanica" (https://www.klix.ba/…/opcina-gracanica-gradjani-s…/190315079) jer je ista ocijenjena kao jedna od najzagađenijih. Izvor ove informacije "AirVisual" se navodno i ogradio, jer se radi o grešci jer se ocjena odnosi na mjerenja na Skveru u Tuzli. 
Na njihovoj stranici možemo vidjeti da se ocjena vrši po kriteriju "indeksa kvaliteta vazduha" (AQI-Air Quality Index), a koji uzima u obzir koncentracije Ozona (O3) i dvioje kategorije lebdećih čestica (PM2.5 i PM10) (vidjeti https://forum.airnowtech.org/t/aqi-calculations-overvie…/168). 
Na stranici Wikipedie (https://en.wikipedia.org/wiki/Air_quality_index) možemol pročitati kako se širom svijeta ovaj indeks različito računa i izražava. 
Pa tako se u Europi od 2006. godine koristi indeks CAQI koji uzima u obzir i azotne okside.
Na Skveru konkretno ne mjeri se dovoljan broj parametara za ocjenu ovog indeksa, a i niz drugih pitanja se mogu postaviti. Osim toga evidentno je da metodologija mjerenja, iskazivanja i komparacije, odnosno rangiranja, nije uniformna, te da se zbrajaju "žabe i babe". Jasno je da oni koji stoje iza organizacija koje se bave ovom vrstom posla imaju za cilj podići svoju relevantnost, posjećenost stranicama i slično, a da je kvalitetna briga o okolišu u dobroj mjeri narušena neobjektivnim pristupima.

Posljednjih mjeseci učestalo do nas dolaze informacije o stepenu zagađenosti vazduha u Lukavcu. Nesporno je da vazduh, voda i tlo u našem gradu su neprihvatljivo mnogo zagađeni, da ne smijemo dozvoliti dalju degradaciju okoline i da se moramo boriti za konkretna poboljšanja. Općina je odgovorna, pa čak i ako nije nadležna, da poduzima mjere da se stanje zagađenja dovede na prihvatljiv nivo. Činimo napore, smanjujemo emisije, ima progresa, ali slabo da se to i osjeti još uvijek, jer stanje nije dobro, a mogućnosti koje imamo da brže mijenjamo stvari su ograničene. Naravno da nismo zadovoljni: ni stanjem, ni našim učinkom. Znamo koliko je zagađenje ozbiljan problem i moramo uporno nastaviti borbu.
Želim se osvrnuti na učestale "bombastične informacije" da smo najzagađeniji grad u Europi, deseti u svijetu i slično, a koje možemo pročitati i čak sa nekih "međunarodnih izvora". Ocjena "intenziteta zagađenosti" je veoma kompleksna tema. Počev od vrste i tipa zagađenja, intenziteta, ferekvencije, ekspozicije i čega sve ne, a za rangiranje morali bi imati relevantan uzorak i naučno-stručno utemeljenu metodologiju.
Ima faktora po kokjim bi mogli reći da je stanje u Lukavcu i gore od onoga što će iskazati AQI indeks, jer u našem vazduhu ima veoma problematičnih polutanata koje AQI ne tretira, a ne tretira ni kombinovani uticaj različitih štetnih materija, kao što je npr. SMOG (Smoke&fOG - Dim i magla). 
Apsolutno ne želim otupiti oštricu naše borbe za čist okoliš i ističem potrebu da se u punom kapacitetu i uporno istraje. 
Poigravanje sa našom nesrećom i "nabrijavanje" atmosfere sumnjivim top-listama kreiranim ko zna kako neće biti od pomoći.

Ako ukucamo na Google-u riječi "air quality ranking" prva ponuda će biti upravo AirVisual web stranica "https://www.airvisual.com/world-air-quality-ranking". U vrijeme kad sam pisao ovaj tekst na listi nema Lukavca među 90-tak izliostanih. Sarajevo je na 52. mjestu, tu su Beograd (19), Skopje, Berlin, Moskva, Seatle....

Moramo praviti jedinstveni front u borbi za čist okoliš. Moramo vršiti pritisak i prema višim nivoima vlasti i prema privrednim subjektima. A na tom putu naš najjači alat su istina i relevantne činjenice. Ali ne dozvolimo da nas zavađaju i nama se poiigravaju "slobodni interpretatori", kojima i nije cilj bolji vazduh u Lukavcu, već stvaranje tenzija koje će nas paralizirati.

Lukavac je neprihvatljivo zagađen grad. To se mora mijenjati. Čuvamo radna mjesta, ali smo došli do tačke od koje ekologija mora ići u prvi plan.

Autor: DR. Edin Delić