Weather (state,county)

Svježe vijesti:

Sve isto, a nikad gore! Razgovor sa profesorom Esadom Bajtalom, političkim analitičarom


Apstinencija u dobroj mjeri odlučuje o ishodu glasanja, ali izborni inžinjering je mnogo veći problem. Na ovogodišnjim izborima je izraženiji nego svih prethodnih

Dr. sci. Esad Bajtal, rođen 5. April 1956. Studirao, magistrirao i doktorirao na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. U dosadašnjoj profesionalnoj karijeri bavio se predavačkim radom, publicističkim, te uređivačkim poslovima elektronskih i printanih medija. Pored ostalog bio je Glavni i odgovorni urednik: Naši Dani
Sarajevo Publishing, Mauna-Fe, Revija slobodne misli i Glas antifašista.

Kako biste prokomentarisali rezultate opštih izbora u Bosni i Hercegovini?

Bajtal: Izbori su završili tako da se nije dogodilo ništa novo. Dakle, i ovaj izborni ciklus samo je slijedio inerciju dosadašnjih sedam. Isti akteri su ostali na sceni, sa malim izmjenama u predsjedništvu. Došla je jedna nova glava, trezvenija od ostalih. Sve ono ostalo što se tiče političkih struktura, aktera, stranaka, ako su to stranke, sve je ostalo isto. Eh sad, ostaje kritičko pitanje: Ako su oni i dalje ostali na vlasti, koji su ovu zemlju vodili ovih 25, 30-ak i više godina, može li se dogoditi išta novo? Mogu li oni izaći iz svoje vladalačke matrice? Mogu li oni napustiti svoje navike? Kako očekivati nešto drugo u toj situaciji? Navika je neka druga priroda, koja se teško mijenja, ili, ne mjenja nikako, ili je za tu promjenu nadležna psihijatrija i klinička psihologija. U tom smislu moje nade u nešto novo nisu nikakve. Naprosto, ne vjerujem da je moguća promjena. Ako ne vjerujem da je moguća promjena to znači da živim sa zebnjom da ćemo i dalje ostati ovdje gdje jesmo. To znači da je, ono što smo čuli prije nekoliko dana, Bosna i Hercegovina danas najgore mjesto življenja u evropi.

Mala izlaznost građana, rezultat je njihove nezainteresovanosti, ili skeptičnosti po pitanju  regularnosti  provođenja izbornog procesa?

Bajtal: Imamo ogromnu apstinenciju. Mislim da je ovog puta bila još veća nego što je prikazana. Ove strukture koje su na vlasti imaju interes da prikažu što veću izlaznost, a da u stvarnosti imaju što manju. Ova mala izlaznost je vojska njihovih glasača. Onih koji su nepotističkih, rodbinskih, partiljskih ili na bilo koji način vezani za ove strukture vlasti. Oni uhljebljeni, žive koliko-toliko normalno, koliko-toliko predobro, zavisno od individue do individue i društvene pozicije u kojoj se nalazi. Dakle, oni su ti koji redovno izlaze na izbore i njima osiguravaju vlast. Ova ogromna, apstinentska većina, zapravo njima kaže: Mene vaša politička utakmica ne zanima. U toj utakmici ne prepoznajem svoj tim, svoju ekipu i igrače. Nemam tamo šta da radim. Neću na stadion, ostajem u kući. Eh, ogromna apstinencija je izraz nevjerice građana da ovi koji su tu mogu mogu bilo šta promjeniti. Na kraju krajeva, nevjerice da će njihovi glasovi uopšte ući u bubanj iz koga će se brojati. Pri tome, mislim na desetine hiljada nađenih falsifikovanih ili nevažećih listića. Sve je to dio procesa izbornog inžinjeringa, zbog koga se, uprkos poraznim rezultatima u društvu, privredi i ekonomiji, uprkos nevjerovatnoj moralnoj hipokriziji ovog društva koju su oni proizveli, žele ostati na vlasti. Zbog toga građani ne vjeruju da mogu šta promijeniti, te ostaju kod kuća i ne izlaze na birališta.

Da li je apstinencija građana ključna za ovakve rezultate, ili?

 Bajtal:  Dakle, tačno je da velika apstinencija u svakom društvu može odlučivati o izbornom ishodu, u svakom normalnom društvu. Međutim, kod nas, i kada bi svi mi izašli, 100 posto, rezultati ne bi bili ništa bolji, jer rezultati nisu zbir glasova građana, nego učinak izbornog inženjeringa, i to smo ovaj put jasnije vidjeli nego na svim ranijim izborima, iako se ništa nije promijenilo u načinu dolaska do izbornog rezultata.

Trenutna situacija je građane BiH primorala da pakuju kofere i glavom bez obzira odlaze u strane zemlje. Šta očekivati u narednom periodu?

Bajtal:  Ovdje se ne radi o odlasku, ovdje se radi o bježanju. Ljudi naprosto bježe. Onaj ko bježi on nema vremena ni da spakuje kofer. To vam je ko u ratu, bježite od puške. Bježite od neke opasnosti. Ovdje ljudi bježe od svojih samozvanih čuvara vitalnog nacionalnog interesa. Nije valjda interes ljudi da budu gladni. Nije interes nacija da budu gladne, bez posla, siromašne, bosi.. Pošto im to nije interes, ljudi bježe negdje gdje će moći sebi sve to da osiguraju- da ne budu više ni gladni, ni žedni ni bosi. Ne može se to dugo trpiti. Zato ne govorimo o odlasku, nego bježanju glavom bez obzira. Traži se spas. Bježi se od opasnosti.

Kakva su očekivanja od vlasti koja će, nadamo se, uskoro biti formirana. Hoće li se raditi u korist građana, ili interese političkih subjekata?

Bajtal: Nemojmo biti naivni. Politika brine o sebi. Političari brinu o sebi. Oni ne brinu o građanima. Oni o građanima samo govore. I govore kako će raditi sve za građane. Međutim, mi rezultate takve vrste rada nismo nikada osjetili. Zar bi društvo probadalo da su i upola radili onoliko koliko su obećavali. Na kraju krajeva postoje statistički podaci. 2010. godine, oni koji su se takmičili, a to su ovi isti danas, dali su 1941 obećanje. Ispunili su samo 48 obećanja, u mandatu od 2010. do 2014. Ništa nisu uradili. I ponovno su imali obraza  da se kandiduju 2014. godine. Ponovno se kandiduju i mole građane. Izbori su jedna vrsta konkursa na koji se prijavljuju oni koji se prijavljuju i mole građane, na osnovu svojih obećanja „Primite nas u državni servis, hoćemo da radimo za vas“.. isti ti, ne znamo kako dobiju vlast i 2014. Tad, pošto su iscrpili maštu, daju 966 obećanja. Do 2018. godine, realizovali su samo 32 obećanja. Dakle, ponovno ništa nisu uradili. I ove godine opet se kandiduju i pobjede.   Sad ja pitam vas, sebe i čitaoce: Je li to moralno, logično i da li su rezultati ovi kakvi su logični. Da l’ je moguće da u ovoj zemlji vlada kolektivni mazohizam. Da li je moguće da smo mi ljudi mazohističko mentalnog sklopa i da biramo svoje tlačitelje. Da biramo iznova one koji nas guraju i drže na najgorem mjestu življenja u Evropi danas. Da li je to psihološki logično, da li je to logički logično. Umjesto odogovora to pitam.

Oko pola miliona nevažećih glasačkih listića, sumnje u pravilnost brojanja glasova i ogromna apstinencija građanja u pravu da provedu izborno pravo tri su stvari koje su značajno odredile konačan ishod općih izbora u Bosni i Hercegovini održanih prije 12 dana.

Ove strukture koje su na vlasti imaju interes da prikažu što veću izlaznost, a da u stvarnosti imaju što manju. mala izlaznost je vojska njihovih glasača-Ogromna apstinencija je izraz nevjerice građana da ovi koji su tu mogu mogu bilo šta promjeniti. Na kraju krajeva, nevjerice da će njihovi glasovi uopšte ući u bubanj iz koga će se brojati. Pri tome, mislim na desetine hiljada nađenih falsifikovanih ili nevažećih listića.

Izvor/foto:Lukavacki.ba

LTK-INFO.COM