Weather (state,county)

Svježe vijesti:

NEĆEMO ŠNJIMA


Nakon bezglave izborne utrke, i rezultata koji su takvi kakvi jesu, došlo je na red formiranje vlasti. 

Eh' tu sad počinjemo MI'. Neki mi rekoše "nećemo šnjima i šnjima" a šnjima hoćemo oni su ko dobri, a ovi???

Izađem na balkon, zapalim cigaru i bacim pogled prema Mehinoj kući. Meho mi je komšija, dobar prijatelj, radili smo skupa nekoliko godina, sve u svemu, na njega se mogu osloniti i u dobru i u zlu. Bar sam tako mislio dok ovaj naš ne reče da Meho ne valja po defaultu, jer je "njihov", mi nećemo šnjima. Meho je "njihov", postao i ostao mislim onoga dana kada su ga kao šehidsko dijete, dakle dijete poginulog komšije koji je život dao i za svoje i za moje dijete, neki ljudi pokšali ostaviti bez posla kako bi utrpali nekog svog iako je radio već tu nekoliko mjeseci, apsolutno zadovoljio, i na konkursu imao najviše bodova. Sad više ne znam, ali možda su ti "ljudi" bili "naši", možda i "njihovi". Ali eto, Meho više za mene nevalja, jer drug reče nećemo šnjima. A mor bit, da je i Meho sad postao naš, ljudi su se promijenili i kod njih i kod nas?

Pogledam niz potok. Vidim kuću komšije moje generacije. Odrasli smo skupa. U zamahu Fahrinog SBB-a, posta njihov. Kako Nerko reče Fahro je sad naš, bar kod njih "usarajevu". Taj moj komšija, kao golobradi mladić prođe sve elitne ratne jedinice. Od 250-te, pa do Akrepa i 212-te. Profesionalni je vozač sa položenim svim mogućim kategorijama. Fala bogu od ajfora, ono kad je bio u Lukavcu, kupi traktor, koji ćera i danas. 25 godina na BIROU, čeka da dođu neki, koji su i njeogovi. Stdme te je Bosno zbog ovakvih. I šta? Šta ako su ovi novi "njihovi" obećali posao mom komšiji, a znam da hoće i mogu. Družeeee, trebam li nedat. Trebam li se bezglavo suprotstavljat. Družeeee plače mi se, ja ne mogu nedat. Time "naši" neće postat bolji nego "njihovi".


Uvučem dim do petnije žila, izdahnem i pogledam u drugu stranu.
Vidim, kuća amidžića. 36 godina je radio u Trans-servisu. Neki ugasiše Trans-servis, a on osta bez posla, ali i bez penzije. Čekao ju je, slagat ću, 10, a možda i 15 godina. Izmjenjali su se i "naši" i "njihovi", al rođak bez penzije. Neki "njihovi" mu pomogodoše, zaposliše ga i uplatiše mu staž. Kontam sigurno je "njihov", onih što nećemo šnjima, al' opet, na njegovoj prodavnici osvanuo je veliki bilbord, ovih sedam naših.

Odhuknem, okrenem se kao da tražim neki spas. i ugleda kuću komšije Mehmeda koji je u mojoj bivšoj stranci. Pomislih, po drugovoj matematici, šnjima imamo vlast. To bi trebalo značiti da su i oni "naši", al što ih JA onda napusti, ako su "naši". Tad mi valjali nisu, a sad mi kažu da nam valjaju. Slijedio sam tada ideju Harisa Silajdžića. Za mene i mnoge u to vrijeme jedinog političara koji se srcem borio za BiH. Ode Haris, dođoše neki drugi za koje nisam bio siguran bore li se za sebe ili za BiH. I ja napustih, ali sa komšijom, brat bio brat ostao.

U to vrijeme, pojavi se profesor. Do tada su mi ovi "naši" bili loši. Za neke od njih sam mislio da će nas Dodiku zbog fotelje prodati. Al hvalim te bože, tog otjeraše od sebe. Pojavi se doktor nauka. U prvom našem kontaktu, uspio mi je kazati da želi isto što i JA. Stadoh uz njega, srcem, dušom i svim svojim kapacitetom. Prije njega sam postao "naš" jer sam smatrao da ti novi moji imaju najbolji i najbliži put ka ideji koju slijedim. Sad znam i vjerujem, kako se Edo pridružio i na čelo povorke stao, da možemo i znam da ćemo zajedno tu ideju ostvariti. Al' sami nemožemo. Možda ćemo ipak morati šnjima?

Koincidencija; Dok sam pisao gornji dio teksta javi se Danijela. Danijela je odrasla u našem Lukavcu, ne poznaje ništa drugo. Danas je vodila naše mlade karatiste u Banoviće i onako umorna i iscrpljena jedva je čekala da nam prenese uspjehe naših lukavačkih šampiona. Kao lavica se bori, skupa sa svojim roditeljima da naše mlade i mališane skloni sa ulice, pružajući im stvarne, sportske vrijednosti života. Danijela je pravoslavne vjeroispovijesti. Pomislih, šta bi drug rekao, jel "naša" il "njihova". Ne znam druže za mene je ko' sestra! Otac joj je za BiH od granate na Gradačcu gorio!

P.S.

Ko smo MI, jesmo li bogom ili povjerenjem građana dati. Koji su "naši", jesul bolji "naši". Ko su oni, ko su "njihovi", ako su to oni o kojima stalno pričaju. Ne znam? Ako su "njihovi" ove moje komšije. Pogotovu ne znam, šta bih odgovorio svome drugu na pitanje "HOĆEMOL ŠNJIMA". 
Oni koji su spremni raditi za narod, ko naš Edo, eto "ŠNJIMA ĆEMO".

Hvala ti bože pa se moja malenkost ne pita, ali zar se ne možemo i ne želimo svi, kao Edo, Bega i JA boriti za narod, za sve nas, jer svi smo jedan narod.

Vaš, i to sviju vas Admir Memić.

Imena su izmišljena, komšije i njihovi životi su stvarni.




LTK-INFO.COM