Weather (state,county)

Svježe vijesti:

GARAVI SOKAK 75300


Često napisu da je neki text, neka prica izrodjena iz pera.
Ali, price moga druga Eme Hrvatovića dolaze iz srca.
Ja ih u cjelosti prenosim vama jer sam dobila taj zadatak, tu privilegiju a vi uzivajte u citanju. Do nove price. ( Mirela Novaković)

Ovisni,vječno bez mogućnosti čak i privremene rehabilitacije. Zvuči paradoksalno ako u obzir uzmemo činjenicu da smo/su/se,svi drage volje odrekli mahale kojoj trenutno zamijeramo i spočitavamo nebrigu o sinovima/kćerima koje je pustlila da odlutaju.Pitanje je koje mi sami sebi postavljamo,da li smo mi nevjerni sinovi jer smo napustili svoju mahalu ili je naša mahala stvarno beštija pa je pustila nas. Svoju djecu. 
A može li se bolan, sanjat’ ono čega nema?A može li išta drugo bit’ osim beštija ona mahala, koja odgoji prvake BiH u odbojci, na štangli za klofanje tepiha pa im uzme najboljeg igrača na povratku iz Bihaća za Lukavac. U garavi sokak. A može li se ikako, gluho bilo, vratit’ Elo rahmetli da je zakuca pod Danijin prozor nakon što mu Denis Dodin servira uz prijašnju asistenciju Perija ili Dzinde, a da to u nama ne probudi samo lijepa sjećanja. Može li ikako Mirza Baša odradit još jedno proigravanje prema Drazenu pa da je Dražen naštima Eli i da zagrmi Garavi Sokak, mi smo Elini, Elo je naš!!!?? Elo je dijete Garavog Sokaka, najbolji rukometaš mahale, mada je konkurencija bila žestoka a ta ista beštija ga je pustila da ode. Da nas sve napusti. Ne volim da pišem o sebi, neka to drugi rade ali u Garavom se ponose da su imali prvog i pravog vođu navijača. Mene. Impozantno iako pišem o sebi i obzirom da smo mahala koja je izrodila cijelu odbojkašku ekipu koja je harala Bosnom, od narkića do policajaca ali vjerujem da ćemo se svi složiti da je Elo bio najveći od nas.Ne dok je bio sa nama. Onda kada je otišao. Tek onda smo shvatili koga smo izgubili.Nesuđenog reprezentativca BIH u odbojci, budući da je naš Elo prošao sve testove i ine zapreke koje su sledovale nekome da zaigra za državu a samo je jedan običan momak iz Sode, iz Garavog. Svi u mahali smo to čuli i spremali strašnu furku jer će za Bosnu igrat’ naš Elo. Mašinac, Mekac, Zećo, Žiga, buraz Gamba, svi suigrači sa štangle i ja. Uz nas cijeli Lukavac. Kompletan odbojkaški Lukavac, Alen Juka, Kemo, Halid Mehic-susjed, Morava i naravno Mladen Rulofs. Mladen je živio u stanu iznad Ele i nerijetko je znao, ničim izazvan, sugerirati da li je na “štangli” dure ili nije. I kad su odbojkaši iz mahale bili u nedoumici, sami su, išaretom gledali prema Rulofsovom prozoru, šta će on dosuditi. To je bilo tapija. Nešto sto se poštovalo pa makar ponekad i bilo krivo. Zašto Mladen i odakle takav autoritet na ekipu koja “drma Bosnom”?? Beštija od mahale je htjela da baš Mladen živi iznad Ele i Gambe a Mladenov brat Željko Rulofs, dok smo bili djeca, bude najučinkovitiji odbojkaš Lukavca i vjerovatno Elin uzor i nešto sto će Mladen poslije vidjeti u Eli. Nikome od nas. Željko je još za vrijeme Juge, poslom, odbojkom, otišao za Zagreb ali je u mahali, beštiji, ostavio dušu koju je udahnuo dječaku koji je živio u stanu ispod njega.Tako je to moralo bit’. Nikako drugačije. 
A zar se može sanjati ono sto ne postoji?Muharem Mešić, Mašinac, jedne prilike je vidio tele sa dvije glave kako sisa jednu kravu.Pricalo se dugo po Garavom. Mi k’o djeca smo poluotvorenih usta slušali i kontali :Da nam je bit’ k’o čika Muharem”. Da vidimo tele sa dvije glave. Blago njemu. Elo je isto raja iz ove priče. Garavi. 15.30-16.00. Pošto smo završili sa nastavom,prva smjena, obavezno smo izlazili da igramo “bejzbol” koji je u to vrijeme bio furka kao danas ovi p.s. Nekako smo se baš nastimali da pucamo od Mašincove garaže prema šumici, u smjeru Jelačića kuće, gdje je danas vašer ponedjeljkom. Onaj koji baca lopticu je kod kontejnera, a onaj koji puca(počesto nogarom od štokrke) je kod Mašincove garaže. Davor-Pepa, Mekac, Beno, Sani....Mijenjali se svi po ekipama. Ko izgubi u šumicu,fataj.U toj igri je uvijek učestvovao i Jasmin(Mašinac mlađi), koji je počesto znao zajebat ocjene u školi. Al nas je jaran pa jbg. Bilo nas je i gorih. Mi smo raja pa da smo najgori. Tako smo to mi gledali ali naši roditelji nisu. Ostali, manje važni koliko je Muharem. Veoma važan. Bruce Lee mahale od Komiteta do Petraka. A doš’o iz prve i od nas ne može zaspat’. Na nečiju felš loptu, neko od nas je opalio felš i tačno u Mašincov prozor,gdje je lopta završila ,to ni tad’ a ni sad’ nije važno. Važno je to da je Mašinac sišao,u bermudama,uzeo bejzbolku od igrača i upalio veoma bučnu spravu u garaži koja se zove cekular. Čuli smo 7-8 oštrih zvukova i opet Muharem na garažnim vratima,:Halo,minđušari,evo pones’te kući za odloga😂. To sto je čika Muharem napravio od naše bejzbolke tad,danas bi se zvalo pelet. Bili smo mangupi ali tako vaspitani da to nismo smjeli ni reci roditeljima jer bi nas i oni prekorili. Ne zato što je Mašinac glavni u mahali,zato što je ako ne veći a ono bar stariji od nas. 😂
A može li se bolan,san pretvorit’ u javu a da nisi dijete?To ne znam al’ znam da smo u mislima,komšinicu Olju,stotine puta vidjeli golu,mada je uvijek pred nas,dječake iz mahale,izlazila u kućnoj haljini bez obzira što su nam stariji lavovi iz mahale redovno napucavali loptu u njen balkon,namjerno,da bi im pričali kako Olja izgleda izbliza. Jel’ tebi Mae dala loptu ?Iiiii šta si vidio??? Guzovi i to,ah???? Jooooj dijeeeeteta!!!!😂😂. Ja sam,da bih me prestali maltretirat uvijek govorio da sam vidio “sise” i da me je pomilovala po glavi. Lag’o svašta sto mi je padalo na pamet i onda sam skonto da sam se debelo zajebo i da uvijek ja idem “po loptu kod Olje”. Odjebem ih uz par vaspitnih koje sam dobio al ostanem među rajom,svojih generacija,neko ko je “nešto”vidio u životu i nije levat pa da budem redovni nosač lopti koje kao fol slučajno završe u Oljinom balkonu. Jebite se i ti Gamba,i Sepi,i Dzafer i Ćilja a i ti Elvire. 😂. Žigiću. 😂. Nisam vam ja nosač Samuel i neću da idem po loptu,taman da je Brena a ne Olja. I daju mi otkazzzz. Primljen je Zećo ili Mašinac,ne sjećam se tačno. Neki pouzdaniji Titov pionir od mene. Ne sjećam se ko me zamijenio na toj dužnosti ali se dobro sjećam kad je Huso učio vozit biciklo. E to je bila furka. Valentino Rosi nam nije bio bitan vozač,ma ni izbliza k’o Huso. Cijeloj mahali,ženama ,djeci pa čak i cuki Boni dok se nije navikla na galamu kad se Sohu zalaufa. Po Sodi su se tad furali BMX-ovi i svaka mahala je imala po jednog virtuoza a mi,druga liga u tom fazonu smo vozili Poni ili Rog bajsove ali smo imali skokove na korijenima platana,iza komiteta do hotela. Cijeli trotoar je bio idealan za furke i razbijanje sa bicikla.mozda ponajbolji u Sodi ali su mangupi iz 13-og bili najjači na biciklima. Od Bijele pa do Lukavcanke im nije bilo ravnih. Dolazila su djeca iz cijelog grada i iz Turskog ali su djeca iz 13-og bila najbolja. Mi smo se kao mahala sa tim pomirili ali se nismo nikako mogli pomirit da Huso ne zna smotat’ i Bog. Mislim da je Sohu mogo do Doboja vozit da je sve pravac al’ kad treba zaobići kontejner,uličnu svjetiljku,zgradu,tu nastaje drama. Tu se Sohu zaustavlja bez obzira na dotadašnji briljantan nastup pred cijelim Garavim Sokakom. Vježbao je mjesecima. Davao sve od sebe,avaj. Ne postoji bandera,saobraćajni znak,zgrada,garaža u cijelom Garavom sa kojom se Huso nije sudario. Više puta. Nekad slučajno a nekad i maksuz kad ga magarci iz ulice “nanišane” u kontejner npr. Sve se desavalo između 4 zgrade. Ništa van mahale. Sve do tog ljetnog dana,bio je raspust. Mašinac i ja smo pičili klikere kod njegove garaže a teta Šefika i Anabelina tetka,baka,su tek oprale neki roze tepison pod prozorima komiteta. Ribaćim četkama,ručno,tako se to prije radilo. Tepison se sjaji k’o staklo,pink panter boja. Žene sjele da se odmore. Koljena poderana. Neki žamor djece kod “centrale” i Mašinac i ja gledamo šta se dešava ??!! Huso na biciklu. Muški bicikl sa rorom. Desno će ,lijevo će,opet će desno. I naravno pravo preko tepiha. Prema kontejnerima ispod Gambinog prozora. Žene van sebe. Bacaju se ribaćim četkama na djecu pored centrale. Ne na Husu i nas što brojimo koliko je “osmica” Huso napravio na tepihu,nego na Romija,Dzindu,Džemu i ekipu što su ga “nanišanili” preko tek opranog tepiha. Nalet ih bilo. Obojicu žujana i onog Hazimovog😂😂.
A može li makar u san doći ono što bi želio da je jača?To može. Sigurno. Može se sanjat i sa 40 godina kako se trčeći penješ na stablo jabuke pored teta Zdenkinog ulaza i kako ti Adnan Ćosić asistira da pogodiš koš ispod jablana,može se sanjat i da u mahali imamo misicu BiH,Sandru,pa da je jedan od onih mangupa što je preko tepiha nanišanio Husu,dobije za ženu ,može se sanjat da i dalje u Garavom postoji štangla na kojoj momci pucaju odbojku a Rulofs ih šmeka sa prozora,može se u snovima otići na sladoled u slastičarnu do Bambina,tacnije do hljebare al’ se nekad’ treba i probudit’. Iz’ sna a da to čovjeku ne bude baš previše naporno. Taman toliko da skonta da tu nema više ni teta Željke a ni Mirele pa samim tim nije potrebna ni slastičarna. Kome dječak da pokloni sladoled?Kome kad nema njegove simpatije koju je život odnio daleko od njega i toliko davno da joj je i lik izblijedio?Nikome. Jedino “teta Olji” koja je i danas onako lijepa a i nju je vrijeme pregazilo. Neka je. Nema veze. Ona je jedna od rijetkih žena koje Lukavac i danas čine gradom. Ostarila a prelijepa. Poput aleje platana od njene zgrade do Bijele. Nešto sto nas sve drži u životu i čini nas ponosnim. Nešto zbog čega se u životu postaje boem,čaršijaner ili gubiš sve. Nadam se da će Garavi još dugo imati svoje platane i svoju Olju. 😊😊

Ema Hrvatović

LTK-INFO.COM