Svježe vijesti:

Edin Delić: Denis Bećirović je najpouzdaniji pojas za spasavanje BiH koja se guši u vrtlogu društvenih sukoba


Denis Bećirović je pristao da se bez straha ili političkog konformizma, svjestan ozbiljnosti situacije, bori za državu Bosnu i Hercegovinu kao kandidat za člana Predsjedništva. Pri tome je dobio povjerenje članova stranke koji su se o imenu kandidata izjasnili na unutarstranačkom referendumu. S druge strane među prvim koji su istakli svoju kandidaturu, još i prije zvaničnih odluka vlastite stranke, bio je drugi potencijalni kandidat ljevice, čije se ime našlo među prvim koji su imali namjeru prošetati u oktobru preko trotoara Predsjedništva izrađenog tokom mandata najlošije Vlade BiH u njenoj novijoj istoriji, a pod dirigentskom palicom premijera Fadila Novalića iza koga će samo ostati neviđeni politički gafovi i neukusni sarkazam.

Kampanja Denisa Bećirovića odvija se uz poštovanje konkurenata. Bećirović svojim radom pokazuje kako njegovi neprijatelji nisu njegovi protukandidati, nego su to nepravda, nezaposlenost, nacionalizam.

Denis Bećirović se izdvaja kao kandidat koji nosi u sebi najviše elemenata promjena koje će snažiti ljevicu i građanski blok uz smanjenje međunacionalnih tenzija. Bošnjaci, kao najbrojniji konstitutivni narod, imaju i najveću odgovornost da među sobom biraju ljude koje će prihvatati što veći broj “nebošnjaka” u BiH, a građanska opcija ima najviše šanse uvjeriti one koji nisu za BiH da druge budućnosti nemamo, upravo ako iz svojih redova delegira predstavnike koji neće podizati međuetničke tenzije i homogenizirati bilo koju od društvenih grupacija u Bosni i Hercegovini.

Denis Bećirović se kandidira kao “član Predsjedništva za sve nas”. Denis može bolje zastupati svaki interes Bošnjaka od Šefika Džaferovića, ali i jednako tako spreman braniti interese svakog drugog građanina BiH. Njegov izbor u Predsjedništvo bio bi važan iskorak u pravom smjeru.

Izborom Denisa Bećirovća dodatno će se demokratizirati Bošnjaci u BiH, a svim onim koji vide da nema spasa u Dodiku ili Čoviću nametnut će na razmišljanje temu da li se to među najbrojnijom populacijom odvijaju procesi koji su od interesa svih njenih građana i mogu li se prepoznati u tim procesima.

U “troglavom ustrojstvu” neko mora učiniti prve korake u pravom smjeru. Najbolje bi bilo da se u pozitivnim trendovima jednako brzo prilagođavaju i Mostar, i Sarajevo, i Banja Luka. Čak i tehnički bi to bilo teško provesti, a u situaciji upiranja prsa u druge i podgrijavanja sukoba jasno je da “oslobodilački val” mora dovoditi nacionalne stranke do apsurda, relaksirati društvene odnose i jačati međusobno povjerenje.

Bošnjaci, odnosno Bosanci i Hercegovci, Bosanci ili u religijskom smislu muslimani kao najbrojnija vjerska skupina imaju istorijsku odgovornost da prvi i najviše učine u relaksaciji društvenih odnosa. Nikako se ne smiju amnestirati zločini ili zločinci: ni vlastiti, ni tuđi. Jednako se mora iskazivati suosjećanje prema žrtvama, ali je nužno je da politički predstavnici Bošnjaka u svim nivoima vlasti budu zastupnici i predstavnici svih građana. Nacionalni interesi najbrojnijih moraju se profilirati tako da se vodi računa o nacionalnim interesima drugih nacija, pa čak i onih najmanje brojnih manjinskih populacija – sve do pojedinca, građanina.

Diskriminirajućim “dejtonskim izbornim sistemom” BiH je dobila jedinstven troglavi predsjednički model, sa etničkim kriterijima, pa čak i teritorijalnim entitetskim razgraničenjem, koji preferira i nameće nacionalne kriterije izbora članova Predsjedništva. I pored presuda međunarodnih sudova kojim se ovaj vid “brojanja krvnih zrnaca” i diskriminacije mora prilagoditi demokratskim standardima, vladajuće nacionalističke oligarhije uspješno čuvaju izborni model koji njima odgovara, uz nastojanje da se dodatno “učvrsti i utvrdi” etničko-teritorijalna baza, bez obzira što će najveći broj pripadnika tih entiteta ostati diskriminirani.

Tri su načina kako se ovaj paradoks može riješiti: (1) unutrašnjim promjenama metodologije i prakse, (2) nametanjem presuda međunarodnih sudova mehanizmima međunarodnog pritiska, poput primjene “bonskih ovlasti”, ili pak (3) sukobima koji će dovesti do promjene ustrojstva BiH. Kažimo prvo par riječi o posljednja dva metoda. Međunarodna zajednica pokazuje u BiH svoju podijeljenost i nedosljednost, a visoki predstavnik i OHR podsjećaju na lik “čuvara plaže u zimskom periodu”, koji uz toplu pećicu gleda olujne talase i čeka novu sezonu. Posljednji od pomenutih metoda (sukobi) se ostvaruje pred našim očima. Društvene tenzije rastu, sve su jače politike koje crpe svoju moć u međunacionalnim konfliktima. Ako ovakve politike dobiju vjetar u leđa i na narednim izborima možemo se polako spremati za novu fazu rastakanja BiH, paralize državnih funkcija, bujanja kriminala i korupcije, pa i teritorijalne separacije nakon koje je dovoljna mala iskra da stvari izmaknu kontroli.

Prvi metod kroz unutrašnje promjene je normalan evolucijski slijed društvenih tokova. Mnogo je izgubljenog vremena i za mnogo toga je već kasno. Manevarski prostor za BiH je sužen, a greške koje bi mogli učiniti teško će biti popraviti. Značajan korak u “pozitivnim unutrašnjim promjenama” može biti samo onaj koji će imati barem inicijalnu podršku i što veći nivo uključenosti građana iz svih društvenih slojeva, a posebno nacionalnih grupacija.

U BiH nije moguće voditi “nacionalnu politiku” bez međusobnog uticaja na druge, pa smo se našli u zatvorenom krugu, poput kučeta koje trči za vlastitim repom. Ostaju na sceni uglavnom isti akteri koji su nas doveli u ovo stanje. Marširaju decenijama parlamentima razni nesposobni likovi kojim bi teško povjerili bilo kakav ozbiljan posao, ali koji svoje nacione dovoljno zbune i zavedu da sebi iznova osiguraju novo vrijeme za bavljenje istim temama.

Promjena odnosa, stava, atmosfere i korak u pravom smjeru na način kako bi to demokratski trebalo i kako priželjkujemo počet će jednom nakon opštih izbora. Koji su to izbori, kako trebaju izgledati promjene u objektivno mogućem otklonu biračkog tijela i na kojim principima ići poslije izbora su pitanja oko kojih nije lako postići opštu saglasnost slobodoumnih i interesno nesvrstanih građana.

Danas je spremnost građana na korjenite promjene veća i ozbiljnija od onoga što “građanska alternativa” nudi u izbornom procesu, a kada na meniju ne nađete željeno, vrlo je moguće da odaberete ono što niste imali namjeru. Lamentiranje nad ovim činjenicama i dalje širenje apatije i defetizma je na izborima 2018. godine višestruko opasno, jer je očigledno da će ekonomska stagnacija ili čak propadanje, odlazak mladih, širenje i jačanje korupcije u sve tri stuba vlasti eskalirati do neodrživosti i urušiti poredak. U izborima za dva člana Predsjedništva iz izborne jedinice Federacija BiH najbolje se ogleda teatar apsurda i zbunjivanja građana zbog uskogrudih interesa.

Nameću se potpuno apsurdne teze, poput zaključaka o tome da je glas za Denisa Bećirovića “izgubljen glas” iz tabora onih koji se bore za kandidata koji uopšte nije na istoj listi sa Denisom. I ne smeta ovim analitičarima ni jedan drugi kandidat sa obje liste jer je jasno da su se okomili na biračko tijelo koje bi moglo podržati kandidata SDP-a.

Pobjedom Denisa Bećirovića počela bi demokratizacija i normalizacija društvenih odnosa iz nacionalne skupine koja je najbrojnija i ima najvećuj odgovornost, a iza Denisa stoji najjača politička alternativa u BiH. SDP sa svim svojim vrlinama i manama, danas je Partija koja demonstrira neviđenu spremnost u unutrašnjim promjenama i učenje na vlastitim greškama. Nikada se u SDP-u nije pravio “kult vođe”, to je jedina od većih stranaka u kojim se predsjednici mijenjani odlukama na kongresima, a ne nakon doživotnog predsjedavanja onoga ko je prvi zasjeo.

SDP je najviše rastao u protekle dvije godine u odnosu na čitavu političku scenu u BiH, a u utrci za Predsjedništvo kandidirao je čovjeka koji ima plebiscitarnu podršku unutar Partije, ali i koji se profilira u jedinu opciju koja je istinska alternativa čijom pobjedom se neće radikalizirati ni jedna društvena skupina u Bosni i Hercegovini.

Denis Bećirović je danas najbolji “pojas za spasavanje” koji možemo 7. oktobra dobaciti našoj BiH u vrtlogu u kome se guši.

Piše: Edin Delić, načelnik općine Lukavac

LTK-INFO.COM