Weather (state,county)

Svježe vijesti:

ČEKALA JE... OD ANĐELKE SPASOJEVIĆ


ČEKALA JE...

         Sjedila je u bašti veoma lijepog i elegantnog restorana koji se nalazio na obali prelijepog jadranskog mora. Uz čašu hladne limunade,gledala je mladi bračni par sa dvoje malih klinaca i  prepustila se mašti, kako će i ona jednog dana imati lijepog muža i bar troje svojih malenih, koji će uvijek za njenog života biti njeni maleni, tj. ako i oni dočekaju svoje malene, njeni će i tad biti samo njeni maleni. Toliko se upustila u  svoju maštu da više nikog nije čula oko sebe, mada je na plaži bilo veoma bučno, maštala je dok nije osjetila ruku na svom ramenu.
         Trgla se kao iz sna, baci pogled na ruku, kad pored sebe ugleda lijepog cnokosog mladića i čuje:
-         dobar dan gospođice.
-         Dobar dan, uh što ste me preplašili, malo sam se zanijela događajima sa plaže.
-         Je li slobodno?
-         Naravno da jeste, samo izvolite.
-         Ali pre nego što sjednem da se upoznamo, ja sam Marko.
-         Drago mi je, ja sam Marija.
-         Ma vidi, imamo slična imena, koja slučajnost.
Da, to je prva sličnost, možda ih imamo još ,pošto smo oboje na M. reče Marija sa osmjehom na licu.
-         da možda.
U tom trenutku stiže konobar,
- dobar dan, izvolite.
- za mene viski sa ledom, gospođice Marija, šta vi želite popiti?
- može ponovo limunada, baš mi prija na ovoj vrućini.
Bili su posluženi i ostali sami, neko vrijeme je bio tajac. Kao da je svako od njih razmišljalo kako nastaviti razgovor. Marko je započeo prvi:
         -G. Marija, lijepu ste dobili boju, koliko ste dana ovde, ili ste iz ovog mjesta.
         - nisam odavde, iz Beograda sam i pet dana je kako sam stigla u ovaj prelijepi grad.
         -Koliko ste planirali ostati.
         - desetak dana, ne mogu duže ostati jer imam poslovne obaveze i moram se vratiti na vrijeme.
         - izvini, ja kao da sam istražni sudija, pa Vas pitam sve opširno.
         - nema problema, a zašto služe dvoje, nego da razgovaraju.
   - može li se znati, kakav je posao da ne dozvoljava duži odmor.
- kako da ne, ja sam pravnik i za dvadeset dana imam suđenje, pa se moram malo i pripremiti pre njeg, da bi u potpunosti bila uspješna.
- da, da, a gdje ste odsjeli?
- tu iznad plaže u hotelu „Osjećaj života“,tu sam bila i prošle godine i svidjelo mi se. Hotel je prva liga a usluga je na visokom nivou, plaža blizu, veoma se ugodno ovde osećam. Vi mene ispitaste a o sebi ništa ne rekoste.
- da,imaš pravo. Ja sam iz Zagreba rodom, a živim u Parizu, tamo sam zaposlen u jednoj firmi koja proizvodi parfeme. Došao sam se malo odmoriti od posla. Odsjeo sam u drugom hotelu sa druge strane plaže, imam 40 god.  i nisam oženjen, a vi?
-mada se žene ne pitaju za godine ali reći ću Vam, imam 35 god.
-Nebi se reklo, izgledate puno mlađe.
-hvala na komplimentu.
-gdje ćete večeras, da li negdje izlazite, upita je Marko.
- nisam planirala ništa, osim da malo izađem u hotelsku diskoteku.
- da li se slažete da dođem i ja da vam pravim društvo.- može, slobodna sam, nemam trenutno nikakvih obaveza ni prema kome
.-znači, tako lijepa djevojka a sama,može li se znati zašto?
-naravno,a  znate i sami, da kad žena želi da napreduje u poslu i karijeri, nema vremena, za izlaske a pogotovu da razmišlja o ljubavi. Ljubav je čudna, ima neku moć,      i sve zna odnijeti vragu. Zbog toga sam još uvijek sama, ali ima vremena, ljubav se ne traži, ona dolazi sama.
Dok je te riječi Marija izgovarala, pomislila je kako bi baš Marko bio dobra prilika za nju. Zgodan je i lep, visok i ima lepu figuru muškog tijela, ali on ju je ponovo prekinuo u mislima i predložio joj da zajedno odu na kupanje u predvečernje sate. Pristala je bez razmišljanja. Popili su svoje piće i otišli na ručak i popodnevni odmor, svako u svoj hotel. Dogovorili su se da u 17 čas. Budu na plaži ispred njenog hotela.
     Lepo su se pozdravili i rekli jedno drugom do viđenja.

              *
Marija je po običaju za ručak uzela supu i povrće, to je lagana hrana koja čuva njenu liniju.
Tako nešto slično i Marko je ručao, jer i on mnogo drži do svog izgleda. Posle ručka oboje su otišli da se malo odmore. Ležali su svako u svojoj sobi, svoga hotela, Oboje su imali iste misli, kako su možda prava prilika jedno za drugo. Marija je na prvi pogled u Marku vidjela ono što dosad nije, u stvari osjetila je, da joj je srce zaigralo, kada ga je prvi ugledala pored sebe.
Pitala se, da li je to nije neka vrsta ljubavi jer dosad, nije imala takav osjećaj.Uz lijepe misli uspjela je ući u slatki san, kad ono čuje se telefon, portir sa recepcije zove je i kaže da je treba Gospodin Marko.
Nije vjerovala da je vrijeme tek tako na brzinu prošlo.
Zbunila se, jer ju je ponovo uznemirio nekakav dosad nepoznat osjećaj, na brzinu je obukla kupaći kostim, preko njega laganu plavu haljinicu, pa je izgledala kao kraljica ljepote. Bila je visoka duge plave kose, vitka stasa, smeđe oči. Tako prelijepa, obula je lagane crne sandale, uzela tašnu sa priborom koji joj je potreban na plaži te izašla. U hotelskom holu ispred recepije čekao ju je Marko.  Bio je u kratkim hlačama i bjelom majicom, na nogama lijepe crne kožne papuče, izgledao je kao muškarac iz bajke.
Cao Marija, reče joj Marko, jesi li spremna, idemo li.
-da spremna sam, možemo krenuti.
Laganom šetnjom stigli su na plažu. Marko joj je predložio da odu na kraj plaže gdje nije gužva, Marija je pristala. Raspremili su se i došli do vode. Marko je ušao u vodu prvi, malo se pokvasio pa je uzeo malo vode i bacio na Mariju, ona je malo vrisnula jer ju je iznenadio, dok je ona vadila stvari iz torbe.
Hajde, šta čekaš dobaci joj Marko, dok je se spuštao u dubinu mora i riješio zaplivati. Otišao je nekoliko metara od obale dok je Marija stigla do vode. Okrenuo se i vratio do Marije, uspjela je i ona da se nakvasi i siđe u vodu. Marko je predložio da se malo potakmiče u plivanju, Marija je bez riječi pristala, a Marko se malo začudio kako je to ona olako prihvatila. Marko je mislio da će on biti prvi jer je mnogo snažniji od nje ali zeznuo se. Marija ga je pobijedila u dužini plivanja. Marija ga je dobro umorila, pa kad su došli do obale, predložio je Mariji da se prvo malo odmore, priznao joj je svoj poraz i rekao da mora da se odmori. Izašli su iz vode, legli svako na svoj peškir i nekoliko trenutaka bio je tajac.
Marko je prekinuo tišinu sa pitanjem, otkud to da si me uspjela pobijediti ja ja sam mislio da sam odličan plivač.
-ja sam u ranoj mladosti upisala se u školu plivanja, redovno odlazila na treninge, odlazila na republička takmičenja, i često puta osvajala prva mjesta, ali kad sam bila u usponu karijere, plivanje sam zanemarila, nisam mogla podnijeti previše obaveza.
- a, tako znači, ti si moja plivačica.
Dok joj je to govorio polako se primicao njoj, govoreći joj, kako je lijepa, kako joj oči imaju sjaj ljubavi. Marija mu se nasmiješi na te riječi.
-šta se smiješiš, stvarno to mislim, i sve više joj se približavajući, dok nije stigao do njenih usana.
Pokušao ju je poljubiti, što je Marija prihvatila. Pružila mu je svoje une i uživala u kratkom poljupcu.
Na tren su se trgli kao iz sna pogledali, i nastavili ljubiti malo strastvenije. Bio je to poljubac, pun nježnosti i strasti, uživali su oboje nekoliko minuta, pa su u zagrljaju nastavili razgovor. Nije to bio više razgovor drugarstva i prijateljtva nego pun intime. Pričali su jedno drugom o svom životu, o lijepim i tužnim trenucima njihove mladosti, dok joj je provlačio svoje duge i tanke prste kroz njenu dugu i plavu kosu, i nježno ljubio u prekidima priče. Otišli su ponovo u vodu, da bi i ona osjetila izlive njihove ljubavi. Kad su završili drugi krug kupanja, zagrljeni su izašli na plažu, otišli pod tuš, istuširali se,i saprali so sa sebe. Presvukli se u svoju odjeću i krenuli do njenog hotela. Ispred hotela ju je poljubio i rekao joj, vidimo se večeras.
Marija je otišla u sobu, ne skidajući sandale sa nogu bacila se na krevet, tople suze sliše joj se niz rumene obraze, pitala je samu se a i Boga da li je to, ono što je želela i očekivala da se desi u njenom životu. Prvi put u životu ona je osjetila nježnu ljubav u svom srcu i duši. Pitala se da li je Marko njena sudbina ili... Ležala je tako nepomična oko pola časa i sjećala se poljubaca sa plaže. Tako nježnih i slatkih koji su je dizali na sedmo nebo. Zagrljaja u vodi i blizine njegovog tijela, kada je imala osjećaj da su jedno. Dugo bi ona još uživala u utiscima sa plaže ali nije imala vremena, morala je da se spremi za večeru i kasnije za izlazak.
Za večeru je uzela samo voćnu salatu, to joj je bilo dovoljno nakon poslepodnevnih poljubaca. Dok je večerala, blistala je od sreće, imala je osjećaj da je dobila krila i da leti. Kad je završila sa večerom, popila je limunadu i otišla u svoju sobu. Iz glave joj nije izlazio Marko.
Otvorila je vrata na ormaru, i vadila komad po komad odjeće, svaki je probala pored ogledala da vidi šta joj najbolje odgovara za izlazak sa najljepšim mladićem na ovom svijetu. Skoro da je sve isprobala i na kraju odluči da obuče crnu haljinu bez leđa, ona joj je već zgodno tijelo činila još zgodnijim. Struk  i grudi su se savršeno isticali u njoj a njena dužina nije pokrila elegantno duge noge. Sjela je ispred ogledala i lijepo se našminkala, obula crne cipele na štiklu. Kad je sve to obavila, ponovo je stala pored ogledala da poslednji put pred izlazak iz sobe provjeri kako izgleda. Bila je savršenstvo od žene. Uzela je svoju malu crnu tašnicu, pomoli se bogu za sreću i izašla u hol hotela. Marko ju je već čekao. Došao je pre zakazanog vremena. Kao da je i on jedva čekao da se ponovo vide.
Uzeo je Mariju za ruku, nježno je poljubio u obraz i reče, divno izgledaš, hvala reče Marija i krenuše u disko.
Sjeli su za sto, oboje naručili viski, slušali su muziku, pomalo pijuckali i razgovarali, najviše o njima dvome, izgledali su veoma zaljubljeni dok ju je on držao u svom zagrljaju. Ustajali su i plesali, bili su spojeni kao jedno, imali su osjećaj da su svi oko njih prepoznali strastvenu ljubav u njima, pa su riješili da izađu van, gdje će biti slobodniji ispod sjajne mjesečine i sjajnih zvijezda koje su ličile na rojeve pčela.
Bila je to posebno divna noć, koju je možda samo Bog odredio za njih dvoje. uzeli su se za ruke i prošetali do obližnjeg parka. Sjeli su na jednu od mnogobrojnih klupa i uživali u poljupcima kojima nije bilo kraja. Dok su razgovarali brojali su zvijezde, koje sa odlaskom noći za svojim mjesecom jezde. Među zvijezdama našli su dvije i označili ih kao sebe i dali im svoja imena, kako bi svako od njih dok nisu zajedno tražio zabilježenu zvijezdu koja bi ih podsjetila jedno na drugo. Te noći, Marko je upitao Mariju da li bi se za njega udala, te da joj sutradan kupi vjerenički prsten. Marija se iznenadila, mada je u svojoj duši osjetila da je on ljubav njenog života, i dok je o tom razmišljala, Marko ju je zagrlio i  ponovo upitao, da li bi pristala da bude njegova životna saputnica. Marija ga pogleda direkno u oči i reče:
Ti stvarno misliš da bi ja mogla ispuniti tvoja očekivanja?
Da, reče Marko.
Onda i ja mogu reći da. Marko je zagrli joj jače i upustiše se u poljubac koji je mogao trajati vječnost, ali ih prekide zvono njegovog bobilnog telefona.
Podigao je slušalicu, i nije uspio reći halo! Čuo je muški glas koji reče: „Marko dolazi kući, noćas ti je umrla  majka, i veza se prekinula. Polile su ga suze, Marija je čula šta se desilo, jako je zagrlila Marka i rekla, nemoj dušo da plačeš, to se svima jednog dana mora dogoditi.
-zašto, zašto sada, kad sam zakoračio u život sreće, zašto, zašto?
Upitao je Mariju da pođe s njim, ali ona mu je odgovorila da ne može jer ona na svom pasošu nema vize, Marko je zajecao, toliko da ga je svako u parku mogao čuti, i glasnije  rekao zašto?
Nije moguće, ne, nije, zašto mi se sve ovo događa, šta sam Bogu zgrešio, zašto?
To zašto, dugo je ponavljao, Marija ge je tješila ali bezuspješno, dok se nije sam sabrao i rekao joj , ja moram ići, kako da te sad ostavim, a imao sam vremena da odem sa tobom i u Beograd, Da upoznam tvoje, tebe sam već upoznao, tj. osjetio sam u duši da si ti moja suđena.
Ustali su i  zagrljeni krenuli do njene sobe, ni jednog trenutka, nije je ispuštao iz čvrsog zagrljaja, koji je pokazivao njegovu želju za njom.
Ispred vrata njene sobe, stajali su neko vrijeme zagrljeni i bez riječi, i na kraju, on joj se obrati.
-doviđenja ljubavi moja, nemoj i ti da plačeš, budi mi jaka samo nekoliko dana, dok se obavi sahrana, ja ću doći po tebe u Beograd i da ne zaboravim, reče, skidajući svoj lančić sa vrata i stavljajući ga njoj oko njenog. U ovo doba su sve zlatare zatvorene, ali evo ti moj lančić kao neki vid zaruke i dokaza ljubavi, dok se ja ne vratim i tada ću ti kupiti najlješi prsten na svijetu, prsten za moju kraljicu.Marija je zaplakala jače i reče:
- srećo moja žao mi je što se ovako desilo, ali ostale su naše zvijezde, gledaj u njih i traži me među njima, i ja ću to činiti isto, dok ih budemo gledali mislićemo jedno o drugom i preko njih ćemo slati poljupce jedno drugom, nadam se da ćemo se uskoro vidjeti.
Još jednom su se čvrto zagrlili i poljubili, pre nego je Marko morao reći zbogom i krenuti. Ostala je Marija ne vratima geledajući u Marka dok je dugim hodnikom odlazio, nekoliko puta osvrnuvši se na nju i mašući rukom na koju je stavio svoj poljubac. Marko je ušao u lift a Marija je s nevjericom šta joj se dogodi samo za dvadeset i četiri sata dugo i zbunjeno stajala je ispred vrata.
Ušla je u svoju sobu, sa jecajima bacila se po svome krevetu,dugo je plakala, ne znajući kad je zaspala.
              *
 Sutradan je ustala oko podne, doručak je prespavala, otišla je do kupatila da se umije, i kad se pogledala na ogledalo, skoro da se predstravila, njene oči su natekle od plača. Još uvijek nije svjesna šta joj se dogodi i zašto, bio je to veliki udarac za nju, ali ipak se tješila da će joj se Marko vratiti ili nazvati je, i onda joj kroz glavu prođe misao, kako su u svom tom bunilu zaboravili razmijeniti brojeve tel, ponovo je zaplakala. Šta sad, mora čekati da joj dođe, mada bi bila sretna da je nazove da mu bar glas čuje. Ručak je naručila u sobu, taj dan nije bila spremna bilo kuda izaći a kamoli na ručak, jer su  je lice i oči odavali da nešto nije u redu. Nije mogla dozvoliti da je bilo ko upita šta joj se desilo.Cijeli dan i sledeću noć provela je sama u sobi razmišljajući od trenutka kad je Marka upoznala i do trenutka kad je njegov mobilni  zazvonio. Bili su to trenuci sreće i bola. Sa tugom je čekala noć da izađe na balkon svoje sobe i da pogleda u zvijezde, da u njima nađe Marka, i zamišljala je da će i on to isto uraditi jer su se dogovorili.
I večeru je naručila u sobu, posle večere izašla je na balkon i smjestila se u udobnu stolicu iz koje je gledala u izabranu zvijezdu. Dok ju je gledala, sjećala se slatkih poljubaca i nježnih milovanja, i Markovog odlaska koji je bio neminovan. Gledala je u zvijezdu dugo u noć sve dok nije odjezdila za mjesečevom svjetlošću,razmišljajući kako će joj njen Marko doći jednog dana kao princ na bjelom konju, kako će s njim osnovati svoju porodicu, kako će jednog dana njih dvoje biti stari djed i baka, a pored sebe imati mnogo unučadi s kojima će u sreći provoditi svoje poslednje dane.Kad je zvijezdu sasvim izgubila iz vida, otišla je u krevet, zagrlila jastuk zamišljajući kako je Marko pored nje. Veoma umorna od razmišljanja, brzo je utonula u slatki san.
- Sjedila je na terasi svog hotela, pila hladnu limunadu,i i iznenada čuje poznati glas,- zdravo ljubavi. Trgla se, okrenula iza, imala je šta i vidjeti, njen Marko stajao je iza njenih leđa, u bijelom odijelu, košulje bež boje, priđe joj i zagrli je iz sve snage, a poljubac biješe slađi nego i jedan od njihovoh poznanstva.
- kad si stigao, upita ga Marija. Evo ovog trena, nego ustani dušo idemo u radnju gdje se prodaju vjenčanice, želim da ti kupim najljepšu haljinu i da odmah idemo na vjenčanje....
I tako godinama sanjala je Marija i gledala zvezde, čekala svoga princa na belom konju.

Anđelka Spasojević