STRAH KOJI SAM OSJETIO NA SKUPU PODRŠKE NAČELNIKU DELIĆU, NE MJERLJIV JE




Protekli mjesec dana, kao "GRAĐANSKA UNIJA" općine Lukavac, posjetili smo sve mjesne zajednice naše općine. Nismo narod tjerali, pokušali smo narod informisat putem facebooka i par plakata da dolazimo. Građani su dolazili, odazivali se što su to htjeli i što su željeli. Nisu tjerani, kao što neki tjeraju. Nije im prijećeno kao što neki prijete, nisu plaćani kao što neki plaćaju. Ovaj narod je želio biti tu, podijeliti trenutke sa nama, podjeliti trenutke i podržati čovjeka koji dušom želi, koji srcem i svom svojom snagom radi za dobro naroda općine Lukavac, da podjele dobro i zlo sa Edinom Delićem.

U očima građana se vidjela vjera. Ugroženi, ugnjetavani, pritisnuti nekom silom koja ih proganja 25 godina, gdje par pojedinaca odlučuje o svemu, ko će, a ko neće raditi, čije dijete može a čije Ne ovdje na ovim prostorima živjeti, gdje će se sijalica staviti, a gdje ulica prostrijeti. USTALI SU, JER VJERUJU DA MOŽE.

I mlado i staro se diglo, i muško i žensko, i istinski vjernici, i radnici i MI seljaci. Diglo se iznad svega,  bez imalo straha u borbi za SLOBODU, koju su vidjeli kroz Edina Delića. U borbi za budućnost svoje djece i svoje porodice izašli su da kažu, JA ću zaokružiti NE na referendumu,

Hiljade fotografija je nastalo, što objavljenih što ne, onih koji se ne stide sami sebe, onih koji imaju svoje JA i onih koji su željeli da se slikaju sa Edom, čovjekom iz naroda, čovjekom koji živi za narod, čovjekom koji je otjerao strah ovoga grada i ujedinio građane u borbi za napredak i bolju budućnost.

Bega je i brojao, neću ga pitati koliko, ali nekoliko hiljada građana nas je dočekalo u svojim MZ, stavši uz nas kao bedem koji nas štiti u nastojanju da započetu bitku izvedemo do kraja. Ova bitka glasi, da je bitka za Edina Delića, ali ovo je bitka za slobodu sviju nas.

Na centralni skup sam došao bez nekih razmišljanja i predrasuda. Poznajući nas, da nas je teško ovoliko puta okupiti za bilo šta i bilo kakav događaj, nisam bio pretjeran optimista.

Narod je počeo pristizati. Stizali su sa svih strana, iz svih ulica i lukavačkih sokaka. Kada je u dvoranu ušao Edin, skupa sa svojom porodicom, začuo se HUK. Toliku radost nalicima, tolike suze radosnice u očima građana, toliki ponos ja vidio nisam.

Program je počeo nakon dugog, dugog pozdravljanja sa građanima. Nakon najave, začuli su se zvuci HIMNE Bosne i Hercegovine. Spontano kao i sve do sada, bez ikakvog dogovora ranije na zvuk Himne prišli smo bliže, sa desnom rukom podignutom na srce. Pogledao sam lica nekoliko hiljada građana u dvorani koja su mirno stojala.

Toliku bol u prsima, TOLIKI STRAH U GRUDIMA U ŽIVOTU OSJETIO NISAM
Uplašio sam se NARODA, ali ne zbog sebe. VEĆ U IME ONIH KOJI SU GA IZAZVALI. Snaga naroda koji je odlučan istrajati NE POBJEDIVA JE, a gnijev koji su izazvali suprostavljajući se snazi, volji i želji naroda brzo će ih stići.

Gledajući njihova lica i vjeru u očima, preplavila me tolika emocija, oči su mi se ispunile suzama. Pogledam lijevo Bega, Mika i ostali suze, pogledam desno Šiško i njegova strana uzdišu.Pogledam u Aziru, gleda u EDU, a ON, nisam mogao vjerovati da čovjek kao ljudsko biće u istom trenutku može stojati toliko PONOSNO a toliko PONIZNO.

PONOSNO što stoji ispred kao PRVI među JEDNAKIMA, ponosan zbog probuđene svijesti i želje građana da istraju u borbi za bolje, ponosan što neokaljanih ruku i obraza stoji pred svima i što ga hiljade ljudi iskreno VOLE, a u isti mah PONIZAN što je izabran da služi ovim divnim ljudima koji uz Himnu u sali stoje uz njega i oko njega, ponizni sluga svih koji ga podržavaju u njegovu radu za običnog čovjeka, a borac protiv onih koji narod ugnjetavaju.

Kada je istaknuti novinar, Hasan Hadžić, na bini nešto za nas pozadi nerazumljivo govorio, jer tu gdje smo bili se zvuk nije razgovjetno čuo, u nekom trenutku se malo okrenu i kako sam više sa usana čitao tihim glasom nekoliko puta ponovio Edo, Edo,Edo, ton se naglo pojačavao, HUK tribina odjekivao, cijela dvorana je jednim glasom nastavila pratiti
EDO, EDO, EDO, EDO, EDO,
ponizno je ustao, očiju punih suza ponizno svom narodu se poklonio.

Vjerujem njegovim suzama, vjerujem njegovim riječima, vjerujem u ovaj narod i da nas uz EDINA DELIĆA čeka svijetlija buddućnost.

EDINE  HVALA ŠTO POSTOJIŠ I ŠTO SI STAO UZ NAS 
EDINE MI SMO NAROD I STAJEMO UZ TEBE

Mi ćemo 13-tog zaokružiti NE i idemo dalje u nove radne pobjede.

Admir M.









Pogledajte intervju sa Edinom Delićem,načelnikom općine Lukavac


PODIJELITE NA FACEBOOKU