Intervju/Mahir Mešalić (DF): Ko pristane na Čovićeve ucjene, pristao je na podjelu države, i izdao one koji su poginuli za nju




To su ucjene Dragana Čovića i jednog užeg dijela HDZ-a. Čović bi vrlo rado da napiše, pa čak i putem zakonskih riješenja, ko može a ko ne može biti izabran u Predsjedništvo BiH te u Dom naroda Parlamenta FBiH. Ovo što vidimo na djelu od strane Čovićevaca u HDZ-u jeste na neki način urušavanje institucija FBiH ali i države BiH.
To neće i ne smije proći. Onaj ko pristane na izmjene Izbornog zakona po mjeri Dragana Čovića pristao je i na definitivnu podjelu BiH. Kada je Bosna i Hercegovina u pitanju, tu nema kompromisa. Znači, onaj ko bi se usudio da podlegne pritiscima bilo unutarnjim ili vanjskim i digne ruku za bilo što slično, taj je izdajnik države BiH za koju su ginule stotine hiljada ljudi kroz istoriju, poručio je u razgovoru za Vijesti.ba Mahir Mešalić zastupnik u Parlamentu FBiH i član Predsjedništva Demokratske fronte BiH.

Neusvajanje budžeta Federacije dalo je dodatnu dimenziju permanentnoj političkoj krizi. Odnosi između koalicionih partnera postoje tek utoliko što su te opcije konfrontirane. U čemu vidite izlaz?

MEŠALIĆ: Kriza je konstanta vlasti i koalicije SDA-HDZ-SBB, to je njihov oprobani modus djelovanja. U stvari, kriza se odnosi samo na građane FBiH i BiH koji žive sve lošije i koju je kreirala ova nesposobna vlast. Što se tiče vladajućih struktura, za njih kriza ne postoji. Oni su podijelili kao plijen, javna preduzeća, upravne i nadzorne odbore, direktorske pozicije od obdaništa i škola do državnih agencija, te na tom polju funkcioniraju kao „složna braća“.

Javne nabavke i tenderi, kladionice, telekomi, elektroprivrede, rudnici, šume, sva imovina i novac svih građana se dijeli i tu krize na relaciji SDA-HDZ-SBB, zapravo nema. Oni uopće nisu konfrotirani, to su sve kompatibilne politike. Budžet će se usvojiti, jer ova farsa neusvajanja budžeta je samo igrokaz stranaka na vlasti. Sva ta zatezanja se isključivo igraju  u predizborne svrhe i to je već tako očigledno. Jer svi ovi koalicioni „jahači apokalipse“ žele oprati svoje stranke od odgovornosti pred predstojeće izbore.

A ako me pitate gdje je izlaz, izlaz je u promjeni svijesti, odnosno u izborima i konačnom odlasku SDA i HDZ-a svlasti. Kada se svrgnu „prirodni partneri“ kako se između sebe vole nazivati i tepati, onda možemo i očekivati neki napredak u ekonomskom i u političkom smislu. To je ogroman i odgovoran posao ali mislim da pošteni i sposobni ljudi ove zemlje mogu iznijeti teret promjene paradigme vladanja. Mi u Demokratskoj fronti ćemo se boriti da se to konačno desi 2018. godine, te da iskreno kažemo građanima gdje smo sad i šta nam je činiti po prioritetima da bi se izvukli iz ovog beznađa u koje smo dovedeni.

Kako komentirate nastavak politike ucjene od strane HDZ-a. Da li je to izraz nemoći da se nametnu antievropska i antigrađanska rješenja, ili HDZ doista prelazi u vaninstitucionalno djelovanje?

MEŠALIĆ: To su ucjene Dragana Čovića i jednog užeg dijela HDZ-a. Čović bi vrlo rado da napiše, pa čak i putem zakonskih riješenja, ko može a ko ne može biti izabran u Predsjedništvo BiH te u Dom naroda Parlamenta FBiH. Ovo što vidimo na djelu od strane Čovićevaca u HDZ-u jeste na neki način urušavanje institucija FBiH ali i države BiH. To neće i ne smije proći. Demokratska fronta nikad neće pristati na igru etničke ili bilo koje druge podjele u BiH. Očekujem još veći pritisak  i ucjene tipa, ako ne bude usvojen Izborni zakon  onako kako to Čović želi, da se krene zajedno sa Miloradom Dodikom u ozbiljnije urušavanje institucija države BiH.

Interesantna je i zabrinjavajuća indolentnost organa HDZ-a mimo zapadnohercegovačkog „mainstream-a“, na ovaj Čovićev prijedlog Izbornog zakona jer bi Hrvati u srednjoj Bosni, Posavini, te u većini drugih kantona u FBiH bili faktično podređeni, odnosno diskriminirani. To praktično znači da Hrvate izvan zapadne Hercegovine želi da majorizira upravo HDZ.  A samim tim bi po istom principu bili majorizirani Bošnjaci u HNK, Livnu, Ljubuškom itd. Nije jasno zašto ljudi koji stoljećima žive u gore nabrojanim sredinama šute na očigledni pokušaj da se istisnu, odnosno da budu kusur u planovima podjele. Zato smatram da Demokratska fronta i druge građanske partije su jedina brana zaštiti i kolektivnih a i građanskih prava svih u BiH

Proteklu godinu obiježilo je konstantno ispostavljanje nemogućih političkih zahtjeva od strane HDZ-a, posebice u pogledu izmjena Izbornog zakona. Ljevica se nudeći svoje prijedloge trgla u svojevrsnog drijemeža. Kako u tome kontekstu vidite poziciju SDA?

MEŠALIĆ: Da budem potpuno direktan, onaj ko pristane na izmjene Izbornog zakona po mjeri Dragana Čovića pristao je i na definitivnu podjelu BiH. Kada je Bosna i Hercegovina u pitanju, tu nema kompromisa. Znači, onaj ko bi se usudio da podlegne pritiscima bilo unutarnjim ili vanjskim i digne ruku za bilo što slično, taj je izdajnik države BiH za koju su ginule stotine hiljada ljudi kroz istoriju.

Ne vjerujem da je neko lud, naivan ili hrabar da to i uradi. Mada postoje ljudi u SDA kojima je i to prihvatljivo, znamo koji su. Postoje pojedinci ili interesne grupe kojima su bitniji lični interesi pa i stranački od države BiH. Oni bi i pristali na podjelu FBiH, a samim time i BiH ali se boje i strah ih je istorijske odgovornosti i javnosti. To vam je otprilike, može i to, ali da nismo mi krivi.

Imamo iskustvo kada je SDA isporučivala sve što je Čović tražio. Recimo, jednonacionalni Upravni odbori u EP HZHB, Eronetu itd, zatim povlašteni odnos prema kladionicama i kladioničarskim lobijima koji su uglavnom registrovani na području zapadne Hercegovine te povlaštenom odnosu prema osiguravajućim kućama iz ZHK. Zone uticaja su podijeljene u sferi tokova novca odakle i SDA i HDZ crpe svoju moć.

Demokratska fronta (DF) i SDP su ponudili riješenja te uputili prijedlog Zakona o izbornim jedinicama u kome ni jedan građanin nije diskriminisan, koji svima garantira ravnopravnost. Ovo riješenje je u skladu i sa Ustavom BiH a i sa Izbornim zakonom.To je prihvatljivo riješenje za sve, još nismo čuli ozbiljnije argumente i kritike ni od samog HDZ-a. Dakle, sa našim predloženim riješenjem bi se otklonile bilo kakve mogućnosti zastoja ili blokade u implementaciji izbornih rezultata nakon 2018.godine. E, tu sada dolazi strah SDA od reakcije Dragana Čovića. Iako po poslovniku, Edin Mušić, predsjedavajući Predstavničkog doma ne zakazuje sjednicu koju je dužan sazvati. Edin Mušić je inače, predsjednik Kantonalnog odbora SDA Hercegovačko-neretvanskog kantona, koji izgleda ima traume i strah od Čovića i Mostarskog HDZ-a. Moj iskreni savjet je ili da zakaže sjednicu, jer već krši poslovnik a ukoliko je ucjenjen ili je vazal Dragana Čovića, neka se skloni i time prestane da drži FBiH i državu BiH taocem njegovih strahova.

Kako biste ocjenili postojeću ekonomsku situaciju u FBIH, mimo problema oko usvajanja budžeta. Jedan od ciljeva Reformske agende bilo je rasterećenje privrede, stvaranje povoljnijeg ambijenta za poslovanje. Koliko smo danas daleko od toga, i da li su na gubitku i radnici i poslodavci?

MEŠALIĆ: Reformska agenda je mrtva. Vlast je na aparatima. Ekonomska situacija je alarmantna. Polovina realnog budžeta ide na otplatu dugova a to je milijarda i stopedest miliona KM (1.150.000.000 KM). Na sve to Vlada FBiH je planirala dodatno zaduženje od oko 600 miliona KM.  Reformska agenda je pala i na setu zakona koji su donešeni od strane parlamentarne većine a koji su proglašeni neustavnim od strane Ustavnog suda FBiH. Za koji god se sektor uhvatite sve je propalo, opljačkano, opustošeno.

A obećano je sve, nova zapošljavanja, ekonomski zamah, najveća gradilišta u Evropi, autoputevi i brze ceste, stotinu hiljada radnih mjesta, nove termoelektrane Blok 7 i Banovići, reforma obrazovanja,  zdravstva, poreske olakšice za realni sektor. Navedite mi jedan, samo jedan, infrastrukturni projekat? Ne možete, naravno, jer ih nema niti će ih biti sa ovima na vlasti. U ovoj zemlji su najveći gubitnici radnici, penzioneri, borci i branitelji, poljoprivrednici, zdravstveni radnici, studenti, gotovo sve kategorije osim par povlašteno-stranačkih tajkuna, funkcionera, bandita. Inače, Izetbegović i Čović su šampioni u varanju vlastitog biračkog tijela.

Ne može se zanemariti činjenica da država servisira broje obaveze, da na budžetu egzistira ogroman broj korisnika, što posljedično dovodi do toga privrednici trpe jednu vrstu presije kako bi se namakla sredstva u budžet. Kako naći načina da se oslobodimo onoga imperativa koji je u narodu razvikan po principu – država da nešto uradi – a istovremeno da to ne ide na štetu onih koji su u stanju socijalne potrebe?

MEŠALIĆ: Privrednici, putem udruženja poslodavaca šute sve vrijeme od 2015. godine na glavno neispunjeno obećanje premijera Vlade FBiH u vezi rasterećenja privrede i troškova rada. Ne samo da nije došlo do toga, nego se i povećalo. Izlaz je u tri pravca. Prvo, donijeti Zakon o minimalnoj plati u realnom sektoru koji će značiti povećanje plata. Drugo, rasterećenje privrede i troškova rada. Treće, socijalne transfere realizovati po principu socijalne potrebe, a ne statusa. Bez ovoga, budžetska politika kakva se sprovodi je besmislena i javna sredstva ne zadovaljavaju potrebe društva u cjelini nego samo određenim privilegiranim kategorijama.

Predizborna godina je prošla, i sad smo već u izbornoj. Kakve šanse ima lijevo – građanski blok da nakon 2018. preuzme vlast?

MEŠALIĆ: Demokratska fronta zajedno sa strankama kako ih Vi nazivate “građansko-lijevog” bloka ima cilj pobjedu na izborima 2018. godine. Postoji li druga alternativa? Odgovorno Vam tvrdim da ne postoji, jer mi imamo šansu koja je možda posljednja. Samo zamislite kako bi izgledalo Predsjedništvo BiH u kojem bi kao članovi sjedili Dodik, Čović i recimo, Safet Softić ili Halid Genjac. Ovo vam je mogući, ali poguban scenario za BiH. Zato sve snage koje vole ovu zemlju ali iskreno, moraju stati u jedinstveni front i zaustaviti i SDA i HDZ i SNSD da rasparčaju do kraja ovu zemlju, jer oni funkcionišu po principu spojenih posuda. Kada kažem front mislim ne samo na političke stranke kao DF, SDP, NS itd, već i na sindikate, akademsku zajednicu, nevladine organizacije. I onda sigurno pobijeđujemo i tek tada počinje krvav rad na izgradnji boljeg i pravednijeg društva. Zato su potrebni žrtva, odricanje i pošten rad.

(Izvor: TIP/vijesti.ba/Razgovarao: Nihad Hebibović)

LTK

PODIJELI S PRIJATELJIMA